GOVOR PREDSJEDNIKA VLADE RH

DR. IVE SANADERA

NA VEČERI U POVODU

110. OBLJETNICE

HRVATSKE BRATSKE ZAJEDNICE

PITTSBURGH, PENNSYLVANIA

26. RUJNA 2004.

Poštovani predsjedniče Hrvatske bratske zajednice

Uzoriti kardinale

Drage Hrvatice, Hrvati i članovi Hrvatske bratske zajednice

Cijenjeni prijatelji hrvatskog naroda

Dame i gospodo

Najprije želim uputiti srdačne čestitke u ime Vlade Republike Hrvatske kao i u osobno ime svim članovima Hrvatske bratske zajednice u svečanoj prigodi obilježavanja 110. obljetnice osnutka vaše institucije.

Jubilej 110. godina osnutka i postojanja Hrvatske bratske zajednice važan je i znakovit datum. On govori o vitalnosti Hrvata koji su znali očuvati svoj nacionalni identitet, kulturu i običaje kroz mnogo naraštaja u Novome svijetu. On govori i o snazi Hrvata koji su se znali organizirati kada im je to bilo najpotrebnije da bi se sačuvali i zaštitili u tuđini u kojoj su počeli stvarati novi zavičaj i novu domovinu.

On, također, govori o ljubavi Hrvata prema svojoj staroj, izvorišnoj Domovini, jer su preko Hrvatske bratske zajednice održavali neprekidne veze s Hrvatskom. Konačno, on govori o otvorenosti Hrvata koji su sa srcem znali uspješno i brzo prihvatiti novi svijet kao svoju novu domovinu.

Hrvatski narod, proporcionalno svom broju, pripada narodima s najvećom dijasporom. Gotovo nas pola živi van granica Republike Hrvatske. U jednom razdoblju svoga života i osobno sam dijelio iseljeničku sudbinu.

Kao predsjednik hrvatske Vlade i kao političar koji vodi stranku koja je stvorila i utjelovila ideju o jedinstvu domovinske i iseljene Hrvatske, želim Vam ovom prilikom reći da je hrvatsko iseljeništvo ne samo drugo plućno krilo našeg naroda, nego da ono jest, bilo je, i treba biti motor daljnjeg ostvarivanja prosperiteta i promicanja interesa Hrvatske i hrvatskog naroda u cjelini.

Dolazeći u SAD-e u drugoj polovici 19st., val iseljenika iz Hrvatske našao se u novim i teškim uvjetima. Naši su ljudi shvatili da je važno izgraditi okolnosti kako bi se što učinkovitije brinuli za sebe i svoje obitelji. Potreba za samozaštitom kao i promicanjem vlastitih interesa začela je ideju o organiziranju svih Hrvata u Americi u jedinstvenu organizaciju.

Znameniti i nezaboravni Hrvati Zdravko Mužina, Petar Pavlinc, Franjo Šepić, te urednici prvih hrvatskih iseljeničkih novina Nikola Polić, Juraj Skrivanić pokrenuli su osnivanje udruge Hrvatske zajednice po uzoru na tada već postojeće češke i slovačke zajednice.

Hrvatska bratska zajednica od početka nije bila samo humanitarna, nego i rodoljubna organizacija koja je poticala sve članove da održavaju stalne veze sa starim krajem. Također, nametala se i potreba da se u Americi govori o Hrvatskoj i Hrvatima. Zahvaljujući toj viziji danas, evo, slavimo 110. obljetnicu Hrvatske bratske zajednice i kontinuitet hrvatskog imena na američkom kontinentu. Veliki doprinos zaživljavanju te ideje i tih ciljeva dala je i Katolička crkva, odnosno oni hrvatski svećenici koji su u Ameriku dolazili u duhovnu službu naših iseljenika.

Stoga s osobitim zadovoljstvom pozdravljam danas ovdje i hrvatskog kardinala, predsjednika Hrvatske biskupske konferencije (HBK) i Zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića i ostale svećenike i redovnike i redovnice koji su nazočni na ovoj svečanosti.

Gospođe i gospodo!

Vi u Hrvatskoj bratskoj zajednici znali ste uvijek posvećivati posebnu pozornost mlađim naraštajima, što je bilo ključno za opstojnost hrvatskog imena, jezika, kulture i tradicije. I u vrijeme kada je nakon 2. svjetskog rata u Ameriku stizao novi veliki val useljenika iz Hrvatske, Hrvatska bratska zajednica pozivala je mudro na jedinstvo svih američkih Hrvata: onih koji su tek pristizali, kao i onih rođenih u SAD-u.

Pozivali ste na razmjenu iskustava, na pomirbu naraštaja i na svladavanje kulturoloških prepreka. Novodošli su, s druge strane, pomagali potomcima ranijih doseljenika da bolje razumiju svijet iz kojeg su prispjeli njihovi preci. U tome je nepresušna snaga i neizbrisiv značaj Hrvatske bratske zajednice i njezina vodstva.

U vrijeme stvaranja suverene, samostalne i demokratske Hrvatske, u vrijeme Domovinskog rata, Hrvatska bratska zajednica učinila je mnogo kako na političkom, tako i na humanitarnom planu. Ne samo da ste u Americi bili promotor hrvatskog imena i na pomoći američkim Hrvatima, već ste bili plemenita potpora Hrvatima u Domovini, u borbi za slobodu i neovisnost. Pridonijeli ste razumijevanju da nas SAD-e i Kanada priznaju kao samostalnu i neovisnu državu, pomogli ste tisućama prognanika, izbjeglica i stradalnika Domovinskog rata. Pomagali ste Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

Zadržali ste visoku svijest o pripadnosti svojih članova hrvatskom narodu, pritom ste uvijek ostali ugledni i odani građani SAD-a.

Američki Hrvati važan su dio istinskog prijateljstva koji postoji između Hrvatske i SAD-a. To prijateljstvo želimo i dalje pomno njegovati. U Zagrebu, s punim razlogom i ponosom, jedna od najvažnijih avenija koja spaja stari s novim dijelom grada, nosi naziv Hrvatske bratske zajednice.

Gospodine predsjedniče Luketiću zahvaljujem Vam u ime Vlade RH i svoje osobno ime na pažljivom, odvažnom i učinkovitom ispunjavanju svih ovih ciljeva Hrvatske bratske zajednice pod Vašim vodstvom i na ugledu koji Vaša udruga uživa ne samo u SAD-u, nego također u Hrvatskoj i među cjelokupnim hrvatskim narodom.

Vlada RH koju imam čast i odgovornost voditi voljom hrvatskih birača koji su nam ukazali povjerenje, danas je usmjerena prema tri bitna cilja. Prvi od njih jest dovršetak potpune međunarodne afirmacije naše države. Ugled i vjerodostojnost koju smo stekli našom jasnom privrženošću visokim idealima demokracije i slobode dovela nas je na prag ulaska u Europsku uniju, zajednicu ravnopravnih naroda i država.

Sa SAD-om i Kanadom tijesno surađujemo oko našeg ulaska u NATO čime će se proširiti prostor sigurnosti i stabilnosti u jugoistočnoj Europi i još ojačati transatlantsko zajedništvo. Na margini 59. zasjedanja Opće skupštine UN-a ponovno sam se susreo s američkim predsjednikom Georgeom Bushom i kanadskim premijerom Paulom Martinom.

Našom politikom pokazujemo put drugim državama u našem istočnom susjedstvu da se privrženost demokraciji, zaštiti ljudskih prava, slobodnom tržištu, pravnoj državi, pomirenju i toleranciji isplati, jer je to civilizacijski put u jednom smjeru.

Drugi bitni cilj jest, ne samo uskladiti naše zakonodavstvo s europskim, nego ga tako osposobiti da bude siguran okvir za prosperitetan građanski život, za ulazak stranog kapitala u Hrvatsku i za ostvarenje zadaće punog zapošljavanja.

I, treće, želimo potaknuti puni zamah gospodarstva da bi se uvećao standard naših građana. Zato nam treba procvat malog i srednjeg poduzetništva, bolja porezna politika, ali i orijentiranost prema poslovnim i financijskim potencijalima hrvatskog iseljeništva. Hrvatsko iseljeništvo mora u Hrvatskoj vidjeti i prepoznati iste one uvijete koji postoje u svim razvijenim zapadnim zemljama.

Tada će poslovni ljudi moći bez rizika poslovati s Hrvatskom kao što to danas čine s drugim državama diljem svijeta. Dakle, okrećemo se razvoju i želimo širom otvoriti vrata hrvatskom iseljeništvu za investicije i poslovanje u Hrvatskoj. Država će stvoriti okvire, a sve ostalo je u rukama i spretnosti poslovnih ljudi.

Gospodine predsjedniče Luketiću, dame i gospodo, nastavljajući se na ove riječi poziva hrvatskom iseljeništvu, dopustite mi da Vam još jednom od srca čestitam veliki jubilej 110. godišnjice osnutka i postojanja Hrvatske bratske zajednice.

Neka Hrvatska bratska zajednica i dalje bude most suradnje i prijateljstva između SAD-a i Hrvatske. Neka i dalje bude stožer okupljanja hrvatskih ljudi u Americi. Neka i dalje s uspjehom njeguje i održava veze sa starom Domovinom.

Neka se, u vremenu koje dolazi, još snažnije okrene i otvori onim Hrvatima u SAD-u koji su tek pristigli. Ima mnogo američkih Hrvata koji se organiziraju danas mimo Hrvatske bratske zajednice. Siguran sam da i za njih mora biti mjesta u ovoj temeljnoj, najstarijoj i najuglednijoj udruzi Hrvata na američkom kontinentu. Neka Hrvatska bratska zajednica i dalje, kao i do sada, radi na jačanju i širenju hrvatskog imena u SAD-u.

Hvala!